Google+ Badge

nedjelja, 7. svibnja 2017.

KOD NEUMA OTKRIVEN DREVNI MEGALITSKI OPSERVATORIJ STAR VIŠE OD 3600 GODINA ! Near Neum (Southern Herzegovina) discovered ancient megalithic observatory more than 3600 years old

MONUMENTALNI MEGALITSKI OPSERVATORIJ STARIJI OD MIKENE I DREVNO ILIRSKO SVETIŠTE IZ BRONČANOG DOBA RAZOTKRIVENO NA PIRAMIDOLIKOM KAMENOM BRDU GLIMAČ U NEUMSKOM GRACU (Monumental megalithic observatory from Early Bronze Age discovered on the hill Glimač in the village Neumski Gradac); 

Hercegovačke gradine i tumulusi - prapovijesni kameni hramovi, svetišta i arheoopservatoriji
Iako, do današnjeg vremena, u stručnom arheološkom smislu nažalost nije sistematski i detaljno istraženo više od tri prapovijesna lokaliteta s gradinama i gomilama na širem prostoru Hercegovine, današnji javno dostupni internetski satelitski preglednici svima znatiželjnima omogućuju da kristalno jasno vide jednu neporecivu arheološku činjenicu, a to je da područje Hercegovine sadrži neizmjeran broj prapovijesnih tumulusa, te mnoštvo prapovijesnih gradina, koji od strane struke doslovno nisu 'ni dirnuti'. U okviru svih takvih kamenih ostataka, ustvari drevnih kamenih građevina, posebice intrigiraju tzv.gradine, koje na brojnim hercegovačkim mjestima gdje se nalaze predstavljaju prave drevne gradove utvrđene kamenim zidinama, na drugima pak mjestima predstavljaju ostatke urušenih utvrda i stražarnica, dok na pojedinim lokacijama predstavljaju veća ili manja kamena utvrđenja tzv.pribježišta ili refugije gdje se lokalno prapovijesno stanovništvo sklanjalo u slučaju većih opasnosti. No, ove svrhe prapovijesnih gradina su samo jedan mali djelić njihovih pravih svrha izgradnje, jer s druge pak strane mnoge gradine, pa i mnogi tumulusi, predstavljaju ni manje ni više već prave monumentalne građevine - neporecive ostatke drevnih hramova, svetišta, obrednih kamenih građevina, a na nekim mjestima predstavljaju čak i prave megalitske opservatorije ili drevne zvjezdarnice.

Neočekivano otkriće prapovijesnog monumentalnog svetišta na brdu Glimač kod Neuma
Među brojnim takvim monumentalnim prapovijesnim objektima izgrađenim od velikih ili megalitskih kamenih blokova, posebno vrijedan arheološki lokalitet predstavlja jedna totalno nepoznata 'gradina' koja se nalazi u Neumskom zaleđu kod sela Gradac. Naime, autor ovog bloga, zajedno s još par ljubitelja drevnih megalitskih lokaliteta na ovom području, detaljnijim terenskim obilaskom i površinskom prospekcijom razotkrio je činjenicu da ova gradina predstavlja drevno megalitsko svetište i ustvari jedan pravi drevni prapovijesni opservatorij stariji od 3600 godina. Do ovog iznenađujućeg otkrića došlo se kroz višestruke obilaske ovog lokaliteta tijekom 3 mjeseca ove godine, pri čemu je monumentalnost samog mjesta zaintrigirala i urednike s HRT-a, točnije s Hrvatskog radija 3 programa, nakon čega je posljednji obilazak ovog arheološkog nalazišta zajednički izveden uz popratno detaljno video i audio snimanje čitavog tijeka obilaska za potrebe specijalne dokumentarne emisije tzv.Radio drame koja će u skorije vrijeme biti emitirana na Hrvatskom radiju 3 programa.
Ova gradina, koja ustvari to nije, već je riječ o specijalno manufakturiranom obrednom vrhu brda, odnosno o drevnom svetištu, smještena je neposredno sa sjeverne strane nevjerojatno lijepog i pitoresknog krškog Gradačkog polja. I kod lokalnog stanovništva, kao i na detaljnim topografskim kartama, ovaj brijeg nosi zanimljivi naziv Glimač. Prethodnim obilascima ovog područja autor je jasno zamijetio da se u pogledu vanjske morfologije ovaj brijeg posebice njegova gornja polovica, među ostalim okolnim uzvišenjima, izrazito ističe po svom ušiljenom, piramidolikom i stršećem obliku. Naknadnim pregledom satelitskih i ortofoto snimaka jasno i nedvojbeno je zapaženo kako se na samom vrhu brda nalazi gradinski tip prapovijesnih konstrukcija, odnosno ostaci raznih kamenih bedema, i suhozidnih objekata. Nakon toga, i na dodatno iznenađenje, pregledom sve dosadašnje arheološke literature, radova, te posebice glavnog kataloškog i službenog arheološkog državnog registra - tzv.Arheološkog leksikona BiH, spoznato je to da ova gradina uopće nije registrirana, a posebno nije nikad niti malčice istraživana, odnosno drugim riječima rečeno - od struke nije 'ni dirnuta'. U okviru Neumskog Graca i okolnih sela, tek je nekolicina prapovijesnih gradina registrirana, od kojih niti jedna nije dosada niti malo istraživana, pri čemu se ovoj na brdu Glimač najbliža registrirana, no ne i istraživana, gradina nalazi na susjednom istočnijem brijegu Malokrn. Sve ovo bilo je razlogom više da autor ovog portala napravi preliminarni obilazak, ove, kako će se kasnije ispostaviti, po svemu sudeći jedinstvene gradine šireg područja Neumskog zaleđa pa i ovog dijela Hercegovine.

Položaj prapovijesnog megalitskog svetišta i opservatorija u Neumskom zaleđu:


Brdo Glimač - prapovijesna sveta gora s megalitskim građevinama
Brdo Glimač na kojemu se nalaze kameni prapovijesni monumenti, već samim pogledom na njega ispred njegovog podnožja sa istočnih, južnih i zapadnih strana, ostavlja izuzetno upečatljiv vizualni dojam koji podsjeća na kakvu ogromnu prirodnu stjenovitu piramidu. Osim arheoloških neprocijenjivo vrijednih zanimljivosti, ova kamena brda oko Neumskog Graca kao i u čitavom Neumskom zaleđu predstavljaju u jedno pravo prirodno-geološko čudo, jedan geomorfološki fenomen koji već samo zastajanjem na prometnici pored ovih brda i pogledom na njih izaziva oduševljavajući osjećaj i duboku impresiju. Naime, vapnenci od kojih su izgrađena ova brda na ovom prostoru, kao malo gdje u Hercegovini, imaju nevjerojatno izražen površinski reljefni fenomen okršavanja, i krških formi, gdje je upravo jedna posebna takva geološko-reljefna pojava prisutna kako na ovom brdu Glimač, tako i na svim tim brdskim lancima sa sjeverne strane Gradačkog polja, koja se očituje u iznimno impresivnim poput kakvih naslaganih  visokih 'šnita' ili 'zidova' potpuno vertikalnih slojeva bijelih vapnenaca koji izrazito strše po čitavoj brdskoj površini. A upotpunjenju geoloških atrakcija ovog dijela Hercegovine nedvojbeno doprinose pojedine vrhunski atraktivne špilje i jame, koje su široj javnosti također gotovo nepoznate, a nalaze se upravo na području oko Gradačkog polja.
U početnoj avanturi dolaska, tj.uspinjana do samog vrha brijega, autor je već u startu uvidio da se ovdje radi o izrazito nepristupačnom te neprohodnom terenu, čiju prohodnost pored ogromnih škrapa i stjenskih slojeva na vrhovima oštrim poput žileta, uvelike otežava izrazito gusta vazdazelena mediteranska vegetacija prepuna igličastih i bodljikavih grmova. Na prvi pogled već u startu penjanja i s pogledom na teren preko kojega se treba uspeti, sam uspon do na vrh se činio uistinu nemoguć. No, na svu sreću, i avanturističko oduševljenje, pronađena je prava izvorna ilirska staza koja vodi od samog podnožja brijega do vrha, koja se nalazi s istočne strane brijega. Naknadnim početnim probijanjem kroz ovu drevnu stazu jasno se uvidjelo kako je ona perfektno izvedena unutar jednog izduženog uskog jarka koji se pruža od dna do vrha brda. Potom se još boljim pregledom uvidjelo da se ovdje radi o jednom rasjedu tj. tzv.rasjednoj paraklazi koja linijski ide od dna do vrha istočne strane brijega. Ono što je pri tome bilo zanimljivo jest sama činjenica da je upravo najgušće igličasto-bodljikavo grmlje i zimzelena stabla najviše izrazlo unutar ovog rasjeda, te je jedini način na koji je ova drevna ilirska staza otkriven bio taj da se izvede mukotrpno probijanje kroz ovu gotovo totalno neprohodnu vegetaciju. Ali, to probijanje kroz zaraslo grmlje već u donjem dijelu ovog rasjeda odnosno ilirskog puta, se itekako isplatilo, jer je poslije narednih obilazaka ovog lokaliteta spoznato to da ovaj, drevni više od 3000 godina stari, put predstavlja i jedini 'najlakše' prohodni put od dna brda do njegovog vrha. Iako na prvi pogled otežano penjanje ovim drevnim putem, samim pogledom s obje strane rasjeda tj.puta jasno se vide stršeće ogromne vertikalne oštre stijene ponegdje s visinom i preko 4,5 metara, što ponovno i u ovom slučaju jasno dokazuju da su drevni ilirski stanovnici ovog kraja bili vrhunski 'inženjeri geologije' i perfektni poznavatelji svih vrsta, tipova i oblika stijena na kojima su, i od kojih su, gradili svoje kamene monumente, gradine i 'gomile'. Već na početno oduševljavajuće iznenađenje autor je na nižem dijelu padine pri samom početku drevne staze, razotkrio jedan nevjerojatan monumentalni odnosno megalitski zid. Pregledom ovog bedema jasno se zapazilo kako je građen od relativno velikih do uistinu velikih megalitskih kamenih blokova, koji su na jednoj sekciji zida složeni tako da je na tom mjestu ostavljena kao nekakva šupljina ili komora na čijem je vrhu postavljen jedan ogromni megalitski blok. U ovu komoru unutar megalitskog bedema, čak se može ući i sageti poput slučaja u kiklopskog zida na Daorsonu, samo što je ovaj kiklopski zid za razliku od Daorsonskog dosta 'primitivnijeg' izgleda no u okviru toga jako je bitno spomenuti naknadno spoznatu činjenicu a to je da je ovaj kiklopski zid kod Neumskog Graca od onoga već općepoznatoga u Daorsonu stariji i više od 1000 godina. I znajući tu činjenicu i dodatnim uvidom da unutar mnogih dijelova ovog bedema postoje jasno vidljivo četvrtasto i pravokutno klesani blokovi, otkriće postaje još zanimljivije jer u ovom slučaju neporecivo dokazuje da je ovdje riječ o jednoj od najstarijih obrada kamena u Hercegovini kao i to da se radi o jednoj pravoj izgubljenoj drevnoj civilizaciji starijeg brončanog doba o kojoj većina, pa ni struka, gotovo ništa ne zna.

Megalitski opservatorij Glimač kod Neuma


Izlasci sunca iznad Glimača na dan zimskog solsticija (slike gore)
(cjelovita fotogalerija je na dnu ispod teksta..)

Terasasti megalitski kompleks s drevnim opservatorijem na istočnoj strani vrha brda
Od ovog 'najnižeg' megalitskog bedema drevna ilirska staza se nastavlja prema vrhu, i tijekom uspona njom zamijećeno je kako su na brojnim dijelovima staze, posebice od srednjeg dijela pa do vrha, od strane prapovijesnih stanovnika specijalno postavljeni brojni kameni blokovi, ponegdje na dnu staze čineći kao nekakva drevna stubišta, a ponegdje i sa strane pri čemu valja izdvojiti nekoliko uistinu ogromnih, više tona teških, kamenih blokova koji su jasno vidljivo od ljudske ruke podignuti i postavljeni na specijalne pozicije sa strana drevne ceste. Dolaskom tj.usponom do pred sami vršni dio s istočne strane, zapanjujući dojam daje pogled gdje se jasno vidi kako je doslovno čitav vrh brda izmanufakturiran odnosno pregrađen i obzidan. Već u startu hodanja vršnom istočnom stranom nailazi se na monumentalne bedeme koji su izgrađeni uglavnom uzduž čitave sjeverne strane vrha brda. Detaljnijim pregledom i obilascima čitavog vršnog dijela uvidjelo se to kako je on vještački 'izmodeliran' i prezidan tako da sadrži prirodno-vještački dorađene 4 terase s istočne strane te sami najviši vršni dio, koji je također u obliku jednog uskog ne relativno izduženog platoa ili terase. Tijekom daljnjeg istraživanja, obilazaka i pregleda svih kutaka ovog vršnog dijela brijega otkriveni su brojni pokazatelji i dokazi da se ovdje ustvari krije jedno drevno prapovijesno svetište ili svojevrsna sveta gora, koja je bila u funkciji drevnog observatorija te posebnog ritualnog mjesta tijekom brončanog doba u vremenu prije više od 3000 godina. U okviru svih tih pokazatelja i pronađenih elemenata, valja naglasiti da se na prvoj ili nižoj istočnoj terasi na njenom zapadnom dijelu nalaze jasno vidljiva postavljena 3 relativno manja trona različitih veličina, koji su u obliku 3 manja plosnata kamena bloka koja već na prvi pogled na njih kristalno jasno pokazuju činjenicu da su to 'kamenja' na kojima se sjedilo, odnosno da je riječ o drevnim sjedalicama, ili drugim riječima rečeno - tronovima. Promatrajući nadalje ove tronove i relativno omanju no vidljivo vještački izmodeliranu terasu, ispred samih tronova s njihove istočne strane upadaju u oči postavljena dva veća, megalitska, kamena bloka. Sagledavši u cijelini čitavu ovu omanju terasu koja je isključivo orijentirana ka istočnim stranama, zajedno sa specijalno postavljenim tronovima ispred kojih su istočno postavljena dva već ritualna kamena bloka, i markera, bez ikakve sumnje može se zaključiti da se ovdje nalazi mjesto odakle se sjedeći na tri trona promatralo ili opserviralo 'nešto' na istočnim stranama gdje pogled seže jako daleko. Samim time, tj.ovom logikom - da je to mjesto odakle se opserviralo, što znači da je riječ o drevnom opservatoriju. A višestruko veće potvrde ovoga razotkrivene su na iduće tri više terase, te na samom vršnom dijelu. Pa je tako daljnjim penjanjem prema vršnom dijelu, prateći megalitski bedem sa sjeverne strane, na drugoj još prostranijoj terasi razotkrivena jedna omanja četvrtasta megalitska građevina, koja se nakon malo pomnijeg pregleda sa svih strana, unatoč tome što na prvi pogled djeluje 'samo' kao 'obična' gomila, pokazala kao ništa manje negoli prava mala stepenasta piramidica. Naime, malo pomnijim pogledom na rubne bazne dijelove ove na prvi pogled 'gomile' jasno se vidi da su i dan danas ostali očuvani fino zidani terasasti rubni zidovi ili ozidani rubovi koji pravokutno zatvaraju baznu osnovu ove građevine. Nadalje, svuda unaokolo ove male terasaste piramide, postavljeni su brojni megalitski blokovi, a posebice sa sjeverne strane gdje su uistinu postavljeni ogromni poluoklesani višetonski kameni blokovi u okviru rubnog bedema. Također, slično kao i na nižoj terasi i ovdje su na krajnjem istočnom rubu terase, na poziciji odakle se najbolje vide istočne strane svijeta, postavljeno nekoliko vrlo velikih megalitskih blokova koji su gotovo sigurno imali nekakvu kultno-obrednu ili arheoastronomsku svrhu vidljivo pomnog postavljanja na točno ovom mjestu. Daljnji nastavak ovog vršnog istočnog dijela od ove terase s malom stepenastom piramidom prema dvije gornje naredne terase u vizualnom smislu ostavlja uistinu ogroman utisak i impresiju jer na ovom dijelu u punini se vidi kolika je monumentalnost građevinske intervencije preoblikavanja čitavog stijenskog vrha brda gdje su brojni i preko nekoliko tona teški ogromni dijelovi kamenih slojeva odvojeni od brda, totalno preokrenuti, pomjereni, te na mjestima postavljeni u masivne kiklopske podzide. Osim toga, dodatno uzbuđenje i pravi povratak u drevnu zaboravljenu prapovijest daje prolazak preko svih ovih ozidanih dijelova, a posebice kroz jedan jasno vidljivi napravljeni svojevrsni portal ili prolaz kroz masivni ozidani dio iz nižeg u viši terasasti nivo. Pomnijim pogledima na cjelokupni ovaj ozidani vršni prostoru jasno se uviđa kako se ovdje nalazi, iako danas u znatnoj mjeri obrušeni, no jedan pravi prapovijesni kameni graditeljski kompleks koji je bio sagrađen isključivo u obredne svrhe odnosno kao jedno veliko i tadašnje izuzetno važno svetište.

Kultne rupe i veze s opservacijama izlazaka sunca
U nastavku terasastih dijelova prema najvišoj točci brijega pored svih spomenutih građevina i kamenih konstrukcija, nalaze se i još nekoliko iznimno upečatljivih megalitskih konstrukcija, pri čemu možda i najposebniju takvu konstrukciju predstavlja jedan niz ili red poprečno postavljenih i u ciklopskoj tehnici složenih ogromnih kamenih blokova koji su vidljivo isklesavani i dorađeni sa izniveliranim čeonim vertikalnim plohama. Kad se prođe sa druge gornje strane ovog specijalnog megalitskog 'reda' ili zida, na krajnjem južnom megalitskom kamenom bloku na njegovom vrhu nalaze se tri jasno vidljivo vještački izmodelirane rupe, koje su se usljed dugotrajnosti vremena izlokale i poprimile oblik prirodnih malih kamenica. No, imalo pomnijim pogledom na njih jasno se može uvidjeti kako su ove rupe vrlo slične veličine, te ono što je najupečatljivije, međusobno su gotovo jednako udaljene, što gotovo sigurno ukazuje na njihovu ljudsku svrhu i porijeklo. Nadalje, ovaj kameni blok s ove tri rupe na svom vrhu ima izvanredan pogled na istočne smjerove izlazećeg sunca i na čitav istočni niži horizont, što upućuje na vrlo izvjesnu mogućnost da su se upravo sve tri rupe pojedinačno koristile u ritualima tijekom najvažnija tri arheoastronomska ili arheo-solarna događaja - izlascima sunca tijekom zimskog i ljetnog solsticija, te izlasku sunca na dan ravnodnevnice. Naime, upravo na tri različite točke na istočnom horizontu na kojeg puca savršen pogled s ovog kamena s rupama, sunce izlazi tijekom godine u najbitnijim događajima, pri čemu na poziciji azimuta od 33 stupnja sjeverno od istoka izlazi na dan ljetnog solsticija, na poziciji od 33 stupnja južno od istoka na dan zimskog solsticija, te točno na poziciji istoka na dan proljetne i jesenje ravnodnevnice. A da ove paralele, iako upečatljive nisu jedine, ukazuju i ove također jasno vidljive razotkrivene činjenice vezane za tri rupe na kamenom bloku - gdje se jasno uočavaju udubljene pukotinama slične izdužene brazde ili kanalići koji se odvajaju od dne svake rupe prema vanjskom vertikalnom rubu kamenog bloka pri čemu se nastavljaju niz vertikalni dio kamene plohe neposredno ispod ruba. Ovo, zajedno s činjenicom da je donja, južna, rupa najveća, ona u sredini srednja, a ona krajnja sjeverna najmanja, ukazuje na vrlo moguću svrhu ovih rupa i ovog kamenog bloka u ritualima tzv.libacije u kojima se u ove rupe ulijevala određena tekućina, moguće krv, ljudska ili životinjska, uz prateću molitvu tadašnjih drevnih ilirskih šamana ili maga na specijalne dane, vjerojatno na dane zimskog i ljetnog solsticija, te ravnodnevnice, što daje jedan zaključak kako se ovdje nalazi obredno ritualno mjesto, žrtvište i arheoopservatorij. U okviru toga izvjesna mogućnost i jasna paralela govori o tome da je upravo krajnja, najveća, južna rupa ujedno bila i najvažnija, te su obredi u kojima se ona koristila vjerojatno vršeni za sunčevog izlaska na dan zimskog solsticija, dok se središnja rupa koristila u obredima tijekom ravnodnevnica, a krajnja sjeverna tijekom ljetnog solsticija. Kako bi čitatelji, a i pojedini domaći 'stručnjaci' arheolozi, posebice oni koji značaj zimskog solsticija u prapovijesti još uvijek ne razumiju u potpunosti potrebno je objasniti o čemu se ustvari radi, odnosno o čemu se radilo u ova davna prapovijesna vremena tijekom događaja zimskog solsticija - jer naime, svake godine tijekom zimskog solsticija i tijekom dana neposredno pred njega, sunce kao da želi napustiti ljude, pri čemu njegovo napuštanje dostiže vrhunac upravo tijekom najkraćeg dana na zimski solsticij. Ovaj tada jako upečatljivi momenat u nebeskim događajima proishodio je stoga jedan ritual kod prapovijesnih brončanodobnih ljudi gdje se tijekom zimskog solsticija njihov ilirski 'svećenik' penjao na specijalno njihovo opservatorijsko mjesto koje su izgrađivali upravo na najistaknutijim piramidolikim kamenim brijegovima i vrhuncima, pri čemu bi taj svećenik na specijalnom ritualnom mjestu tog drevnog opservatorija ponad specijalno postavljenih ritualnih kamenih blokova simbolično usidrio solarnu zvijezdu za taj megalitski blok, kako ona ne bi pobjegla. I pazite šta se onda zbivalo ? Upravo je ovakav ritual tijekom zimskog solsticija pred svim nazočnima nakon njegovog izvršavanja upalio, jer bi nakon toga dani postajali sve dulji, a sunce bi svakim danom sve duže i duže sjalo na nebu. U prevednom smislu, ritual i molitve suncu su upalile, a sunce ili sunčano 'božanstvo' je poslušalo molitve i zahtjeve lokalnog ilirskog svećenika. A ovi događaji, vezani za ritualno upraćivanje solsticija i ekvinocija za tadašnjeg prapovijesnog ilirskog prahercegovca bili su od izuzetne važnosti radi poljoprivrede, sadnje raznog povrća i voća, poradi stoke, obrade zemlje te raznih drugih životnih aktivnosti.
Glede samog brda Glimač, zanimljivo je i to da se i ovdje na ovoj terasi s monumentalnim poprečnim zidom na njenom istočnom rubu nalaze specijalno postavljeni u krug ili polukrug veliki megalitski blokovi, koji su također djelomično vidljivo isklesavani. Posebice upada u oči jedan ogromni višetonski kameni blok koji je namjerno uspravljen u vertikalni položaj na samom rubu terase pri čemu gledajući odozdo s niže terase ima fascinantan oblik sličan širokoj glavi kobre. Usponom na najvišu vršnu terasu i njenim obilaskom uvidjelo se kako je ovaj najviši dio brijega vještački zaravnat te se na njemu nalazi par nekakvih misterioznih kamenih konstrukcija u vidu pravokutno-poluzaobljenih obzidanih prostorija, pri čemu je moguće da se radi o ostacima glavnog vršnog hrama, uz što su još prisutni također vještački ili ljudski namjerno postavljeni ogromni megalitski kameni blokovi. Na zapadnom pak rubu ove vršne terase u oči upadaju poprečno postavljeni i poredani veliki kameni blokovi koji su vještački uspravljeni u vertikalni položaj tako da je između njih ostavljen očiti prolaz, ulaz od zapadne strane što ustvari predstavlja svojevrsna zapadna vrata arheoopservatorija i prapovijesnog svetišta. Također izuzetno je bitno spomenuti kako se s ovog vršnog zapadnog dijela pruža izvanredan daleki pogled na zapadni horizont zalazećeg sunca, što ukazuje da se s ovog drevnog svetog brda nisu samo pratili izlasci već isto tako i zalasci sunca.

Brojni ostaci prapovijesne keramike i glinenih posuda iz ranog brončanog doba
Pored svih ovih prethodno navedenih karakteristika prapovijesne arhitekture i graditeljstva na ovom brdu, najizravniji dokazi i pokazatelji da se ovdje nalazi prapovijesno svetište i kultno mjesto koje je starije od 3500 godina jesu brojni pronađeni i zamijećeni fragmenti prapovijesne keramike. Naime, upravo na čitavom potezu gornje polovice brda, a posebice na vršnom najozidanijem dijelu, doslovno posvuda su prisutni komadi prapovijesnih zemljanih posuda ranobrončanodobne starosti. Iako na prvi pogled tijekom preliminiranih obilazaka, za prisutnu keramiku je očekivana maksimalno ranoželjeznodobna starost s obzirom na karakter megalitskih zidova i ciklopskih konstrukcija s brojnim klesanim blokovima, no na veliko i potpuno neočekivano iznenađenje komparativnom analizom prisutne snimljene keramike utvrđeno je nedvojbeno da se radi isključivo o keramici brončanog i to ranog brončanog doba. Ono što treba istaknuti jest to da se na čitavoj gornjoj polovici brda svugdje, a naročito na ozidanim terasama s kultnim megalitskim konstrukcijama između kamenih blokova, na samoj površini terasa, između škrapa okolo i uz rubove terasa, te svuda unaokolo nalaze isključivo komadi prapovijesne brončanodobne keramike. Pa su tako prehodavajući i obilazeći ozidane megalitske terase na stalno iznenađenje posvuda zamijećivani ostaci i fragmenti prapovijesnih glinenih posuda. Osim što se jasno prepoznala činjenica da se radi o 'debelo' prapovijesnim i neočekivano starijim komadima keramike, na brojnim pozicijama gdje su bili prisutni najbrojniji ostaci keramike zamijećeni su očuvaniji dijelovi drški ili ručica posuda. Na dodatno iznenađenje naknadnim uvidom i komparacijom svih ovih snimljenih i pronađenih keramičkih drški razotkriveno je to da je riječ o gotovo identičnim drškama, odnosno o gotovo identičnim glinenim posudama koje su po svemu sudeći u vremenu prije više od 3600 godina masovno donošene ovdje na ozidani vrh brijega te potom ovdje ostavljane i ritualno razbijane. Ustvari, ogromna količina isključivo specifične brončanodobne keramike koja je vidljivo najviše prisutna na vršnim obzidanim konstrukcijama nedvojbeno upućuje na to je riječ o kultnom mjestu, jer naravno da su nastambe s obzirom na topografski položaj i izgled arhitekture kamenih blokova isključene kao mogućnost, te je stoga gotovo jedini i sigurni zaključak taj da se ovdje nalazi prapovijesno svetište koje je bilo u funkciji tijekom starijeg dijela brončanog doba. U pogledu karaktera prisutnih keramičkih ostataka, a posebice navedenih drški odnosno posuda, radi se o tzv.Cetinskim tipovima keramike karakterističnim u kulturnim razdobljima ranog brončanog perioda poglavito vezani uz ranije definiranu tzv.Posušku kulturu. Među svim pronađenim i prisutnim keramičkim nalazima ovdje na prapovijesnom svetištu brda Glimač najviše dominiraju oblici lonaca i posuda srednjedebelih stijenki crvnekasto-smeđkaste boje. Posebna pa i osnovna karakteristika ovih posuda jesu već navedene drške pri čemu su upravo među svim prisutnim keramičkim ostacima daleko najdominantnije široke trakaste drške ovalnih do kružnih formi. Upravo točno ovakvi tipovi drški u brojnim dosadašnjim radovima i literaturi nedvojbeno se vežu za ranu broncu Posuške i Cetinske kulture, te su isključivo i opisivani u okviru ranobrončanodobnog perioda. Pa su tako brojni slični primjerci posuda sa sličnim drškama pronađeni na relativno poznatijim ranobrončanodobnim prapovijesnim naseljima i gradinama zapadne Hercegovine prije svega na Nečajnu i Trostrukoj gradini između Gruda i Posušja (Oreč, P. 1977: Prapovijesna naselja i grobne gomile, Posušje, Grude i Lištica. - GZM, Sarajevo ; Čović, B. 1989: Posuška kultura. -GZM, Sarajevo). Gledajući nadalje sličnost i pripadnost pronađenih posuda i drški na brdu Glimač razotkrivene su nepobitne morfološke podudarnosti s drškama posuda brojnih tipičnih nalazišta Posuške i Cetinske kulture među kojima treba izdvojiti gotovo identične posude i drške koje su prikazane u katalogu knjige o Ravlića  pećini kod Gruda (Marijanović, B. 2012: Ravlića pećina - prapovijesno naselje. -Franj.arh.zbirka-Matica Hrvatska, 230 str., Mostar) u tablicama LXII(2a,2b), LXIII(2a,2b), posebice u LXVI(1a-4b), LXXI(5), LXXVI(4a,4b), LXXX(2) i LXXXIV(4a,4b). Među daljnjim brojnim podudarnostima, valja izdvojiti također gotovo identičnu posudu, odnosno dršku posude pronađenu u ranobrončanodobnom tumulusu u Biloj Vlaci kod Vida zapadno od Metkovića prikazanu na sl.15 u knjizi B.Čovića o Posuškoj kulturi. Ova gotovo identična podudarnost je jako implikativna i bitna upravo zbog relativne geografske blizine ovog nalazišta kod Metkovića brdu Glimač kod Neumskog Graca, pri čemu svakako trebamo nadodati također ranije nedvojbeno pokazane ranobrončanodobne tumule na još bližem području sela Bijeli Vir jugoistočno od Metkovića što je faktički unutar istog mikrogeografskog prostora s Neumskim Gracem jer sve zajedno pripada jedinstvenom prostoru tzv.Zažablja podno planine Žabe. U okviru svih ovih pronalazaka pokretnih keramičkih nalaza, ovdje je potrebno naglasiti da tijekom obilazaka i prospekcije ovog brijega niti jedan komadić keramike nije uzet s nalazišta, niti je išta zakopavano ili devastirano, već su samo i isključivo detaljnim prehodavanjem vizualno zamijećeni i potom fotografirani ovi komadi prapovijesne keramike na koje se usputno naišlo, te koji su potom svi nakon fotografiranja ostavljeni netaknuti na svom izvornom mjestu gdje se in-situ nalaze, te je stoga sad samo stvar eventualne neke buduće stručne arheološke prospekcije i analize ove nepoznate gradine.

Megalitsko svetište i kiklopske zidine starije od čuvene Mikene!
Dakle, sagledavši ove nedvojbene podudarnosti keramičkih ostataka prisutnih na brdu Glimač s ranijim dosadašnjim opisanim nalazima, i pri tome uzevši u obzir terenski upoznatu činjenicu da je gotovo svugdje na gornjem dijelu brda posvuda na i okolo megalitskih građevina i konstrukcija prisutna isključivo ovakva vrsta keramike, na vidjelo izlazi jedan fascinantan zaključak da je mukotrpno podizanje i izgradnja većine megalitskih konstrukcija na vrhu brda s procesima klesanja kamena i slaganja u ciklopske bedeme izvedena u vremenu najmanje prije 3600 godina, odnosno u razdoblju rane bronce između 19 i 16 st.pr.Kr. Ovi neporecivi uvidi na vidjelo iznose jednu nevjerojatnu novu spoznaju, ustvari otkriće da se u ovom dijelu Hercegovine nalaze prapovijesne monumentalne građevine od kamena, kiklopske zidine, megalitske piramidalne gomile, i drugi megalitski objekti koji su čak i do 500 godina stariji od vjerojatno najpoznatijeg svjetskog lokaliteta s prapovijesnim kiklopskim zidovima čuvene Mikene u Grčkoj. Ova novospoznata činjenica daje nam svima u Hercegovini posve opravdano pravo da budemo ponosni na ovu našu povijesnu točnije prapovijesnu graditeljsku monumentalnu baštinu koja osim što je puno starija od drevnih i najpoznatijih grčkih prapovijesnih gradova i građevina, ona neporecivo predstavlja jedan vid prave izgubljene drevne civilizacije naših davnih predaka koju smo tek počeli otkrivati. U najnižim pak dijelovima posve u podnožju, te dalje bočno istočnije od brda Glimač prisutni su nalazi i mlađe kasnobrončanodobne, kao i željeznodobne keramike, što pokazuje i dodatno potvrđuje činjenicu da je megalitsko svetište i opservatorij na vrhu Glimača bilo u funkciji od samog početka brončanog doba, te je kao takvo nastavilo funkcionirati još daljnjih nekoliko stotina godina da bi krajem bronce gotovo sigurno u potpunosti napušteno kao prapovijesno svetište i kultni kompleks. Nakon bronce s početkom željeznog doba neporecivo je da nastupa jedno totalno drugačije, za razliku od brončanog doba, posve nemirnije, stresnije ratovima ispunjeno razdoblje u kojem se i dotadašnje ilirsko stanovništvo uvelike razduhovljuje, te pogotovo u sve mlađem vremenu prema mlađem željeznom dobu ovaj monumentalni kameni kompleks na vrhu Glimača biva posve zaboravljen i zapostavljen kao izvorno svetište i sveta gora, pri čemu biva povremeno korišten uglavnom kao strateška, ratna, točka izviđanja i vizualne kontrole terena.

Otkriće 'kraljevskog' ilirskog trona - monumentalne kamene fotelje na južnoj strani Glimača
A da sve prethodno opisane graditeljsko-arhitekturalne osobitosti i konstrukcije predstavljaju samo jedan manji, bitni dio od sveukupno prisutnih elemenata, pokazuje jedno posve iznenenađujuće otkriće od ljudske ruke modificiranog tj.obrađenog velikog kamenog bloka u oblik jedne zaista monumentalne kamene fotelje ili velikog kamenog sjedišta - trona. Na ovaj kameni monument, slučajno se naišlo tijekom spuštanja s vrha brda preko južne strme kamene padine. Iako se s početkom spuštanja od samog vrha prema podnožju nije očekivao nikakav značajniji pronalazak kamenih megalitskih konstrukcija, posve suprotno iznenađenje pokazali su i na ovom dijelu itekako brojni ostaci ogromnih masivnih megalitskih poluklesanih blokova mjestimično posloženih u prave kiklopske zidine. Na mnogim dijelovima ove strme padine tako su razotkriveni uistinu fascinirajući dijelovi gdje su na navjerojatan način ondašnji drevni prapovijesni stanovnici kiklopskom snagom od stijenskih živaca i prirodnih slojeva vidljivo odlomili preogromne višetonske kamene komade, djelomično ih isklesali te vješto postavili i iznivelirali na same rubove okomitih više metara visokih prirodnih izdanaka vapnenačkih slojeva. Ipak među svim ovakvim kamenim konstrukcijama najposebniji i najatraktivniji dio predstavlja jedan takav ogroman višetonski uspravljeni kameni blok koji je sa svoje južne strane neporecivo isklesan i dorađen u gotovo perfektan kameni tron odnosno veliko kameno sjedište koje je s obzirom na svoj oblik, te posebice prostorni položaj nesumnjivo bilo namjenjeno posebnim ili povlaštenim pripadnicima prapovijesnog stanovništva iz rane bronce koje je koristili i 'hodočastilo' na ovo tadašnje njihovo drevno svetište na vrhu brda Glimač. U tom smislu moglo bi se reći kako se ovdje nalazi monumentalni kraljevski ilirski tron, a tom osjećaju neporecivo doprinosi i samo vlastito sjedanje na ovaj tron gdje se u tim trenutcima pruža uistinu jedinstven osjećaj 'povlaštenosti' i 'moći' uz perfektan dominirajući pogled na čitavo plodno Gradačko polje, gdje se jednostavno u tim trenutcima osjećate kao kralj Ilira. Idući dalje prema podnožju brijega u oči upadaju gotovo sa svih strana brojni masivni kameni blokovi koji su specijalno postavljeni na rubovima manjih terasa te mjestimično unutar megalitskih zidina. Sukladno već ranije spomenutoj činjenici, i ovdje posve u podnožju te dalje bočno sa svih strana mogu se pronaći brojni ostaci mlađe željeznodobne i antičke keramike, kao i vrlo zanimljivi ostaci megalitskih zidina od finije klesanih poligonalnih blokova koji su djelomično ostali očuvani i vizualno upadljivi čak neposredno uz recenentne zidove kamenih staja i kamenih kuća samog centralnog dijela sela Neumskog Graca.

Brdo Glimač - 'Hercegovački Kokino'
Iako u ovim brojnim dijelovima podnožja postoje svi ovi graditeljski i pokretni arheološki ostaci, ipak iz vida nikako ne izlazi upadljivost, markantnost, i neporeciva tajanstvena privlačnost pogleda nigdje drugo nego na sami vrh brijega Glimač. Naravno, sve je to zbog činjenice da se gore na vrhu uistinu krije drevno prapovijesno svetište, jedno vrlo važno kultno mjesto i mjesto megalitskog opservatorija. Govoreći o terminu 'megalitski opservatorij', to možda nekima od čitatelja ovog teksta dijeluje kao svojevrsna nepoznanica ili nešto nevažno u svijetu arheologije, no upravo jedan od najjačih i najpoznatijih ne samo regionalnih već europskih pa i svjetskih arheoloških lokaliteta nalazi se u Makedoniji, a poznat je upravo pod nazivom -megalitski opservatorij Kokino. Već samim unošenjem u google pretaživač riječi megalitski opservatorij ili megalithic observatory - gotovo sve početne rezultate svega prisutnog u svjetskoj internetskoj bazi google izbacuje upravo pod opisom megalitskog opservatorija Kokino u Makedoniji: https://www.google.ba/search?q=megalitski+opservatorij&oq=megalitski+opservatorij&aqs=chrome..69i57.6302j0j8&sourceid=chrome&ie=UTF-8 . Osim ovoga, o Kokinu se može ustinu masu informacija i medijskih prikaza pronaći na internetu među kojima valja izdvojiti: http://www.zmurh.hr/2014/10/04/kokino-tvrdava-sunca-i-mjeseca/ ; https://www.spiritualsun.com/spiritual-sites/macedonias-kokino-sacred-site-and-ancient-observatory i brojne druge stranice. Kokino je upravo jako bitno spomenuti u kontekstu ovog novootkrivenog prapovijesnog opservatorija na brdu Glimač u Neumskom Gracu, ponajviše zbog toga jer je riječ o jako sličnom reljefnom obliku stijenovitog brda Kokina i ovog kod Neuma, a još više sličnijima upravo po postojanju megalitskih opservatorija na oba ova vrha. No, kao što to svatko neporecivo može vidjeti na gore prikazanim linkovima, megalitski opservatorij Kokino je postao prava svjetska arheološka atrakcija i jedan od najjačih turističkih lokaliteta Makedonije, pa i jedan od glavnih makedonskih brendova. A što je još zanimljivije, pa i paradoksalnije, ovaj naš hercegovački megalitski opservatorij Glimač je u pogledu prisutnih megalitskih građevina i konstrukcija višestruko moćniji, a time i vrijedniji u odnosu na Kokino, a s druge strane domaćoj i široj kako stručnoj tako i običnoj javnosti predstavlja i predstavljati će vjerojatno još neko vrijeme jednu ogromnu nepoznanicu. I stoga gledajući internetske medije i popularnost Kokina ne treba nam puno dati mašti na volju da nam se pred očima stvori potpuno opravdavajuća slika kako bi moćno izgledao ovaj naš 'Hercegovački Kokino' - brdo Glimač kad bi se medijski iskoristio i promovirao široj javnosti. Primjera radi, za početak, bi sigurno, ne samo za lokalitet Glimač, već i za brojne druge ne toliko poznate megalitske prapovijesne građevine i gradine u Hercegovini (npr.Zvonigrad, Gornji Crnač, Čapljina, Grude, Mostar, itd.) premoćno dijelovao samo dronovski snimak visoke rezolucije snimanja, a još bolje kad bi se takav snimak upotpunio s pratećim opisom lokaliteta, pri čemu upravo jedan takav izvrstan primjer u full screen opciji pogledajte vezano za već spomenuto Kokino: https://vimeo.com/153369655 . A da ovom potencijalu ovdje niti blizu nije kraj, svim čitateljima treba spomenuti jednu autorovu razotkrivenu fascinantnu i nepobitnu činjenicu, a to je da mi ovdje na prostoru Hercegovine imamo na desetke pravih pravcatih naših 'Hercegovačkih Kokina' koje tek treba prezentirati i pokazati javnosti.

Značaj novootkrivenog megalitskog svetišta s arheoopservatorijem u Neumskom Gracu
Temeljem brojnih spoznatih činjenica tijekom razotkrivanja ovog prapovijesnog nalazišta s ostacima kamenih građevina mogu se dati pojedini zaključci o tome kakvu vrijednost, značaj, a i budući turistički potencijal neosporno sadrži ovaj arheološki lokalitet koji do sada uopće nije bio poznat:
  • Otkriće megalitskog svetišta i čitavog megalitskog kompleksa na brdu Glimač pokazuje i dokazuje da se u ovom dijelu Hercegovine, kriju najstariji primjerci monumentalnih megalitskih građevina od klesanih kamenih blokova ne samo na području istočnojadranske obale, već i u ovom dijelu Europe i Balkana. 
  • Megalitske građevine, zidovi, podzide, piramidalne gomile, i ostale megalitske konstrukcije Neumskog zaleđa pomjeraju dosadašnju ograničenu tezu struke i pojedinih poznatijih imena domaće arheologije da ovakve konstrukcije na ovim prostorima datiraju iz željeznog tj.mlađeg željeznog doba, u novi neporecivi zaključak koji glasi -ne, kakvo željezno doba i helenizam, prave megalitske konstrukcije i megalitski zidovi od klesanih kamenih blokova na istočnojadranskoj obali grade se već od ranog brončanog doba od strane domaće autohtone ilirske civilizacije, što je odsada neporeciva arheološka činjenica i stavka koju će kad tad neminovno morati prihvatiti svi domaći arheološki fakulteti (Mostar, Zadar, Zagreb, Sarajevo..) te kao takvu i unešenu u udžbenike prapovijesne arheologije, izučavati budućim naraštajima arheologa.  
  • Vidljiva kolosalnost gradnje i pregradnje prirodnog stijenovitog brda Glimač u terasasto megalitsko svetište s opservatorijskim konstrukcijama uključujući mnogobrojne nalaze tipične ranobrončanodobne keramike, nedvojbeno pokazuje jednu duboku i duhovnu orijentiranost tadašnjeg brončanodobnog stanovništva prema prirodnom okruženju, prema stijenama, brdima, planinama, a posebice prema nebeskim događanjima u kojima najveću ulogu ima sunce. 
  • Položaj tronova i specijalno postavljenih megalitskih blokova na vršnim istočnim terasama brijega ukazuju na štovanje i određene rituale povodom trenutaka solsticijskih i ekvinocijskih izlazaka sunca, s posebnim odnosom prema izlasku sunca na dan zimskog solsticija. Pored sunca, s obzirom na izgled i vršni dominirajući topografski položaj manufakturiranih kamenih terasa nedvojbeno je da se s njih vršila opservacija i drugih nebeskih tijela, prije svega mjeseca, većih vidljivih planeta, kao i pojedinih istaknutijih zvjezdanih konstelacija i sazviježđa kao što su Plejade, Orion, i drugi. 
  • Mnogobrojni pronalasci keramičkih fragmenata glinenih posuda ranobrončanodobne starosti upotpunjuju prostorne dosege i prisutnost tzv.Cetinske i Posuške kulture i na ovom dijelu istočnojadranske obale, pri čemu je dodatna prateća činjenica ove spoznaje to da je na ovom dijelu istočnojadranske obale Cetinska i Posuška kultura prisutna u nepobitnoj civilizacijskoj punini, tj. kao jedna prava prapovijesna civilizacija karakterizirana, osim brojnim tipičnim pokretnim nalazima, i sa postojećim pravim monumentalnim i megalitskim graditeljskim vidovima arhitekture naselja, zidanih objekata i obrednih mjesta. 
  • Te u konačnici, iako na prvi pogled teško prohodno i uvelike zaraslo, brdo Glimač sa svojim megalitskim svetištem i arheoopservatorijem ima neporecivi budući turistički potencijal jer će uskoro, pa i gotovo 'sutra' u njegovoj neposrednoj blizini biti završena prava magistralna i jedina državna cesta koja spaja unutrašnjost Bosne i Hercegovine s njenim izlazom na more tj.s Neumom, a kojom će tijekom ljetnog perioda svakodnevno tisuće i tisuće turista prometovati. U tom pogledu bi bilo kakav poduhvat dobrog raščišćavanja pristupne staze od podnožja brda do njegovog vrha s megalitskim građevinama i arheoopservatorijem, uz naknadno postavljanje opisnih tabli i smjernica, bez ikakve sumnje privuklo znatan dio turista, posjetitelja Neuma, pa i usputnih prolaznika magistralom, da se uspnu i obiđu ovo neporecivo vrijedno arheološko nalazište iz duboke prapovijesti. A siguran pokazatelj turističkog potencijala Glimača neosporno predstavlja upravo također jedan drugi megalitski opservatorij Kokino u Makedoniji koji je, iako ustvari manje vrijedan od Glimača, već postao regionalna i svjetska arheološka atrakcija i top turistička destinacija Makedonije. 
(Autor bloga se posebno zahvaljuje ekipi s HRT-a, s Hrvatskog radia trećeg programa Srđanu Nogiću, Đini Đivanoviću, Maru Marketu i Stijepi Tepšiću, na pratnji, obilasku, snimanju, te na nezaboravnoj avanturi razotkrivanja ove tajnovite megalitske lokacije u Neumskom zaleđu)


FOTOGALERIJA:
Megalithic observatory Glimač near Neum 



Pogled na istaknuto kameno brdo (megalitski opservatorij i drevno svetište) Glimač od smjera jugozapada (slike gore)

Pogled od sjeverozapada na Glimač koji se ističe u daljini 

Glimač od zapada - Megalithic observatory Glimac from west

Glimač u daljini gledano od sjeverozapada

Glimač u daljini gledano od istoka

Glimač od sjeveroistoka i istoka (slike dolje):



USPON NA GLIMAČ OD ISTOČNOG PODNOŽJA (slike dolje):





Niži megalitski (kiklopski) zid na istočnom podnožju (slike gore)



Pogledi s padine podno vrha na istočna uzvišenja na kojima se isto nalaze brojne megalitske građevine (slike gore)

Specijalno postavljeni (uspravljeni) ogromni višetonski megalit



Početni dijelovi vršnih megalitskih zidina na istočnoj strani vrha brda, izrazito zarasli i zamaskirani u gusto mediteransko grmlje 

Jedan od većih vidljivo kvadratično isklesanih kamenih blokova 


ISTOČNA NIŽA OPSERVATORIJSKA TERASA (slike dolje):

Pronađene tri kamene sjedalice-trona koje gledaju u pravcu istoka na zapadnom rubu ove terase; Discovered trones for the observation on the edge of the terrace

Krhotine brončanodobne keramike i glinenih posuda naziru se posvuda na površini i među kamenjem opservacijske terase

Megalitski blokovi postavljeni na istočnom krajnjem rubu terase ispred tronova (slike dolje)




Megalitski zid sa sjeverne strane terase (slike dolje):


Megalithic walls on the northern side of the observatory


Pri dnu ovog impresivnog kiklopskog zida jasno se vide ogromni višetonski kameni blokovi



Megalitske konstrukcije na višoj, drugoj, vršnoj terasi (slike dolje)

Ogromni postavljeni megalitski blok s nekakvom komorom podno njega

Ekipa s Hrv.Radija pozira na megalitskom zidu druge terase

Ogromnu poluklesani megaliti postavljeni su u suhozidni red na istočnom rubu terase



Pogled na istok s vrha terase i rubni dio plodnog Gradačkog polja


Još jedan preogromni megalitski blok postavljen na zaravnjenom vrhu terase


Pogledi na istočne kamene brijegove s ruba terase


Kiklopska podzidavanja sjevernih rubova terase




Obredna gomila - mala stepenasta piramida na vrhu druge terase (slike dolje):

Uz vidljiva 'dna' ozidanog ruba ove stepenaste piramidice jasno se uočavaju veliki izvana isklesani kameni blokovi


Zapadni rub male stepenaste piramide s vidljivim izvorno ozidanim rubnim stepenastim sekcijama koje su znatnim dijelom obrušene, no ipak uočljive

Pogled od druge niže prema višoj trećoj terasi i samom vrhu opservatorija


Gotovo čitav vršni dio je graditeljski izmodificiran te pregrađen i prezidan s ogromnim kamenim blokovima





Megalitski zidovi sa sjevernih strana druge i treće terase (slike gore)








U potpunosti ozidani megalitski prijelaz iz treće u četvrtu najvišu terasu

Iako je znatno obrušen, jasno se zamijećuje poprečna širina ovog megalitskog bedema oko 2 i više metara. 

Na pojedinim mjestima ogromni kameni blokovi tako su vješto postavljeni kao da je riječ o prirodnoj stijeni








Brojni ogromni komadi kamena, poput ovog vidljivog na sredini slike, su vještački odvojeni od prirodnih slojeva te postavljeni kao svojevrsni stolovi ili dolmeni


Megalitski zid sa jugozapadne strane vršne terase u kojem se naziru mjestimično i bolje oklesani pravokutni izduženi blokovi




Pogled s vrha prema prelijepoj crkvi u Neumskom Gracu


Pronađeni dio drške posude karakteristične za ranobrončanodobnu Posušku i Cetinsku kulturu

Jedan izrazito veliki uspravljeni kameni blok poput kakvog čuvara nalazi se na granici ulaska na vršnu terasu od istoka

Istočni rub treće vršne terase s, u polukrug, postavljenim megalitskim blokovima (slike dolje):

Ovaj veliki megalitski blok je vidljivo pravokutno isklesan s nekoliko strana





Obredni megalitski poprečni zid na istočnom rubu vršne terase (slike dolje):





Specijalni kameni blok u poprečnom megalitskom zidu koji ima tri vještački modificirane (kultne) rupe (slike dolje):


Tri rupe na vrhu kamena i paralela sa pozicijama izlazećeg sunca tijekom solsticija i ekvinocija



Ogromni uspravljeni kameni blok u obliku kobrine glave


Gotovo izgledom potpuno prirodni, no nasuprot tome, vješto postavljeni od ljudske ruke ogromni kameni blok




Sjeverni rub vršnih terasa s megalitskim zidovima

Još jedna prava kamena vrata ili ozidani prolaz koji je i dan danas upečatljiv iako je usljed dugotrajnosti vremena obrušen

Veliki prirodni stršeći kameni monolit koji iz ove perspektive ima izgled ljudske glave







Veliki poluklesani megalitski blokovi koji su postavljeni na vršnoj terasi pri zapadnoj strani (slike dolje):



Pogled s najvišeg dijela vrha prema zapadu (slike dolje):



Megalitske zidine na krajnjem sjeverozapadnom rubu vršne terase (slike dolje):












JUŽNA PADINA BRDA (slike dolje):


Fragmenti ranobrončanodobnih posuda, zdjela, lonaca i drški tipičnih za tzv.Posušku i Cetinsku kulturu (slike dolje):



Pronađena očuvanija drška tipičnog oblika Cetinske i Posuške kulture (primjerci i na gornjim slikama) - široko trakasta ovalna forma, primjerak drške kakve su istovjetne pronađene u ranobrončanodobnim slojevima Ravlića pećine kod Gruda, na gradinama Nečajno i Trostruka gradina u zapadnoj Hercegovini, kao i u tumulusu Bila Vlaka kod Metkovića (slike dolje):





Unutar gustiša pronađeni ogromni poput velikog stola kockasto isklesani kameni blok




Zamijećena zanimljiva vrsta zmije neotrovnice na južnoj padini, vjerojatno neka vrsta iz porodice mišarica


MONUMENTALNI KAMENI TRON - Ilirska kraljevska fotelja (slike dolje):





Sekcije megalitskih zidina na južnim padinama podno vrha brda (slike gore)

Megalitski poligonalni zid, najvjerojatnije željeznodobni, u samom podnožju padine brijega neposredno iznad recentnijih seoskih kuća





















Nema komentara:

Objavi komentar