PRAPOVIJESNO ILIRSKO PIRAMIDALNO SVETIŠTE IZNAD ANTIČKE NARONE - SELO CRNIĆI KOD ČAPLJINE ! Illyrian step-pyramid like prehistoric sanctuary near ancient famous Roman city Narona - Crnici near Capljina

NOVA FEJS EKSKLUZIVNA FOTOREPORTAŽA: MISTERIOZNA PRAPOVIJESNA GRADINA S OBREDNOM PIRAMIDALNOM GOMILOM IZNAD NARONE; 


Evo, iako prije točno dvije godine načinjena, još jedna prava ekskluziva, odnosno ekskluzivno javno predstavljanje jednog ilirskog (megalitskog) kompleksa pozicioniranog ni više ni manje već gotovo neposredno iznad općepoznatog rimskog grada Narone, mrvicu sjevernije no na uzvišenom vrhunskom reljefnom položaju na vrhu jednog istaknutog strmog brijega u selu Crnići koje inače pripada Hercegovini, tj.općini Čapljina. Ova gradina je za razliku od velike troprstenaste gradine Velika Mitruša koja je malo sjeveroistočnije na samom vrhu istoimenog brda u selu Jasenice, gotovo u potpunosti kako široj javnosti tako i struci, prava nepoznanica, te mi je kad sam je prvi put još prije nekoliko godina zamijetio, izrazito privukla maštu i zaintrigirala me da se 'bacim' u avanturu njenog razotkrivanja, tj.obilaska. Ustvari, njen obilazak, kao i stotine drugih mojih 'obilazaka' prapovijesnih gradina u Hercegovini uopće ne spadaju u 'obične' obilaske, već je riječ o planinarskim usponima odnosno jednom riječju planinarenjem. Upravo ova neporeciva činjenica da je gotovo svaka prapovijesna nepoznatija i neistražena gradina u Hercegovini smještena na teže pristupačnim vrhovima brjegova, a često i planina, do kojih je doći jedino moguće uz doslovno naporno fizičko planinarenje, je proishodila upravo to da preko 90 posto svih ovakvih gradina domaća arheološka struka nikada nije uživo na licu mjesta vidjela niti obišla, već ih samo gleda i eventualno 'evidentira' na svojim ekranima preko satelitskih snimaka. Što se tiče same ove prapovijesne gradine iznad sela Crnići, radi se prema dosadašnjim uvidima o jednoj nepoznatoj odnosno neregistriranoj gradini na vrlo nepristupačnom mjestu do kojeg je fizički 'najlakše' moguće pristupiti iz Hrvatske od mjesta Prud kroz koje se mora proći kako bi se došlo u Bosanskohercegovačko selo Crnići, što predstavlja jedan zanimljiv paradoks. Druga varijanta pristupnog pravca je mnogo teža, jer je znatno duža od ove prve preko Hrvatske, a ona ide iz smjera sjeverozapada od Ljubuškog sela Bijača odakle prema jugoistoku u pravcu ove gradine postoji jedan makadamski, no izrazito loš i neprohodan put kojim mogu samo isključivo terenska vozila i džipovi preći, usljed čega bi bilo potrebno više km teškog i kroz kanjone, drage i džunglu pješačenja i probijanja. Stoga sam se i ja, sa svojim suistraživačem, uputio u ovu vrlo uzbudljivu avanturu razotkrivanja ove nepoznate gradine iz smjera juga od sela Crnići. No ono što je možda najzanimljivije u cijeloj priči oko ove misteriozne gradine jest to što se ona nalazi u biti gotovo neposredno iznad antičke Narone u Vidu. Ustvari, ovo je i najbliža prva veća gradina Naroni ako se gleda od nje u sjevernim smjerovima. Iako je gradina Velika Mitruša na još višoj istaknutoj poziciji, ipak je ova gradina ona koja je vizualno najbolje dominirala nad Naronom i njenom okolicom, a posebice nad drevno-antičkim putem od Narone prema Ljubuškom. Za razliku od ove misteriozne gradine iznad Crnića i Narone, prethodno spomenuta gradina Velika Mitruša od ranije je već stručno poznatija, te je osim što je registrirana i obilažena, još prije dvadeset godina relativno detaljno i opisana od strane pok.arheologa Radoslava Dodiga https://www.academia.edu/…/PRAPOVIJESNA_GRADINA_VELIKA_MITR… . Već u početnom dijelu planinarskog i prilično mukotrpnog uspona kroz neprobojnu zimzelenu šikaru u šumarke, nakon savladavanja 3 do 4 okomita stepeničasta vapnenačka grebena visine i preko 10,15 metara, naišli smo na vidljivo modificirane i ozidane terase s ostacima kamenih ruševina na kojima se mogu pronaći ostaci prapovijesne keramike kao i ostaci 'granitnih' žrvnjeva. Dolaskom od smjera jugozapada potom smo naišli na jedan vrlo zanimljivi no vidljivo porušeni dugi kameni tipični prapovijesni (ilirski) bedem u smjeru sjever-jug koji je širi od 3 m, te na zapadnoj strani ima djelomično očuvano vanjsko lice od poluobrađenih megalitskih blokova. Istočno od ovog izduženog bedema pruža se jedan, danas jako obrasli zaravnjeniji platoić na kojem se također nalaze neki zanimljivi kameni ostaci i objekti, iza kojeg potom dolazi možda i najbitnije te centralna kamena građevina čitavog ovog kompleksa - velika izduženo pravokutna kupasto-piramidalna ''gomila'' sa stepenastim bočnim podzidavanjima te ozidanim pristupnim dromosom od strane sjevera. Nakon obilaska čitave ove građevine i uvida u njenu izvornu arhitekturu, postalo mi je sasvim jasno da je ovdje gotovo neporecivo riječ o jednom prapovijesnom tj.ilirskom svetištu u obliku stepenaste piramide s dromosom. A pogledavši s vrha nje, i nakon jednostavno savršenog pogleda na niži i okolni horizont, još više postaje jasna činjenica da se ovdje, na jednoj pomno odabranoj prirodnoj jako istaknutoj lokaciji na vrhu samog ruba okomite drage ili kanjona sa zapadne strane, sa očitom kultnom svrhom uz puno truda ozidao jedan oveći kameni piramidalni hram odnosno svetište ili po nekima tzv.obredna gomila, gdje su Iliri izvodili svoje rituale, molitve, a isto tako i vrlo lako moguće arheoastronomske opservacije kretanja sunca, mjeseca, planeta i zvijezda. U odnosu na navedenu obližnju Naronu u podnožju ove gradine, postavlja se pak pitanje, da li je ovo drevno prapovijesno svetište uopće bilo u funkciji u mnogo kasnijem vremenu kad je Narona izgrađena i kad je tekao život u njoj. Po svoj prilici radi se o brončanodobnom ilirskom svetištu, tj.gradini, no tek bi neka detaljnija arheološka istraživanja mogla potvrditi da li je na ovoj gradini ili u njenom podnožju gdje se i nalazilo pravo naselje ovih Ilira, bilo života i u mlađem željeznom dobu ili helenizmu, kad je se Narona počela razvijati. No, do toga najvjerojatnije neće još dugo doći pa nam osnovno i najveće zadovoljstvo predstavlja sami ambijent, izgled i prirodna okolica ove gradine koje se svakako isplati posjetiti. Naime, upravo sad u ovo ranojesensko doba godine sa svih strana ove gradine u njenom podnožju nalazi se 'more' grmova najzdravijeg voća na svijetu - šipka ljutuna ili divljeg nara, kojeg smo moj pratitelj i ja usputno u čas posla ubrali dvije pune kese od gotovo 10-ak kilograma. Pored ovih dragocjenih biljaka odnosno voća, drugi neopisiv avanturistički osjećaj doživljava se prolaskom kroz skriveni kanjon sa sjeverne strane gradine, u kojem se pored zanimljive vegetacije, impozantnih stijena, nalazi i vidljiva ilirska drevna megalitski podzidana staza uz gornji rub toga kanjona. U središtu ovog kanjona prisutne su, za razliku od bijelih tvrdih vapnenaca, posve drugačije laporovite sive do smeđkaste stijene eocenske starosti u kojima sam pronašao nekoliko fosila specifičnih morskih malih kuglastih ježinaca, te par školjkica, koji pokazuju da je se ovdje nekad davno u geološkoj prošlosti prije više od 40 milijuna godina prostiralo jedno otvoreno i prilično duboko more. Također sa sjeverne strane na malo povišenom položaju ispod visokih okomitih impozantnih stijena nalaze se veća ili manja pećinska i polupećinska nalazišta, koje ovom prilikom usljed nedostatka vremena nismo uspjeli detaljnije obići. No, pri dnu kanjonu na njegovom južnom kraju iznad samog sela Crnići naišli smo na vidljive antičke megalitske zidove široke oko 1-og metra s vanjskim licem od krupnog klesanog kamenja. Iako bi sukladno neposrednoj blizini Narone većina zaključila da je riječ o rimskim zidovima, s obzirom na megalitski opus i stil gradnje mislim da je u ovom slučaju riječ o starijim odnosno helenističkim zidovima i građevinama, koje bi tek trebalo detaljnije istražiti, odnosno prvenstveno terenski rekogniscirati budući da se vidljivo brojne ovakve kamene konstrukcije i objekti pružaju djelomično gotovo potpuno sakriveni i nevidljivi unutar guste hrastove šume, a djelomično jako ukopani te zatrpani po brdsko-livadskoj površini neposredno iznad sela Crnići. A sama ova potencijalnost skrivenih i neistraženih antičkih građevina sela Crnići postaje još više jasna pa i neporeciva činjenicom da je antička Narona gotovo 'pred nosom' svemu ovome, a jedinu granicu predstavlja virtualna međudržavna granica.

MAPE POLOŽAJA GRADINE: 
(Od ranije poznata) prapovijesna gradina Velika Mitruša - pogled od jugozapada prema Čapljini.



Velika Mitruša (crni okvir) i ovdje prezentirana nepoznata gradina iznad sela Crnići i Narone (strelica).


NAJZDRAVIJE VOĆE NA SVIJETU ! po naški - šipak ljutun, za ostale - divlji nar


Uspon prema gradini s jugozapadne strane - pogled na krševiti i teško prohodni teren s vapnenačkim grebenima . .




Pogled od sjevera prema jugu, na danas obrušeni (no vidljivo izvorno finije obzidani) dromos ili prilazni umjetno podignuti koridor prema piramidolikoj gomili - ilirskoj stepenastoj piramidi

Kanjon sa sjeveroistočne strane ilirskog svetišta



Pogled s vrha prema zapadu i sjeverozapadu (pl.Biokovo u pozadini) . .



Pogled preko Narone (vidljive malko desno od križa ..) prema delti Neretve i Opuzenu . .

Antička NARONA na dlanu !

Pogled prema istoku na vidljivi istaknuti vrh Budisavina iznad Svitave . .


Djelomično očuvani izvorno zidani stepeničasti dijelovi ove obredne kamene građevine - svetišta

Metković na dlanu . .





Megalitski podzidani drevni ilirski put u kanjonu sa sjeverne strane gradine . .

Fosili malih kuglastih morskih ježinaca iz eocenskih laporovitih stijena u sredini kanjona . .








Ostaci antičkog (helenističkog ?) zida s velikim (megalitskim) oklesanim blokovima u vanjskom licu bedema . .





Primjedbe