U PODVRANIĆU KOD ŠIROKOG OTKRIVEN MISTERIOZNI PRAPOVIJESNI GRAD S KIKLOPSKIM ZIDINAMA / Lost prehistoric Illyrian city is hidding in dense forest in the village Podvranic (Siroki Brijeg-Herzegovina)

DREVNA MEGALITSKA GRADINA KOD KOČERINA-IZGUBLJENI GRAD ILIRA DAORSA, DELMATA, ARDIJEJA ILI PAK OD JOŠ STARIJIH BRONČANODOBNIH PRAILIRA ?;

Hercegovina - riznica mistične prapovijesti;
Hercegovina, kako njen istočni, tako i zapadni dio, uistinu obiluje s nevjerojatnim mnoštvom još uvijek neotkrivenih i javnosti potpuno nepoznatih prapovijesnih gradina, među kojima bi se neke slobodno mogle okarakterizirati kao pravi izgubljeni drevni gradovi. Iako je prostor Hercegovine već relativno duže vrijeme, počevši s austrougarskim istraživanjima krajem 19-og stoljeća, prepoznat kao arheološki vrijedan dio Europe, pri čemu je u određenoj mjeri preliminarno istražen, nesporna činjenica jest to da je i dalje daleko najveći broj prapovijesnih arheoloških nalazišta u Hercegovini potpuno neistražen, te još uvijek čeka trenutke prvih pravih arheoloških istraživanja. Ustvari većina prapovijesnih lokaliteta i dan danas obavijena je velom misterija i tajni, i to ponajviše zbog toga jer su takva nalazišta velikom broju ranijih istraživača bila doslovce nevidljiva, kako na terenu, tako i na kartama s kojima su raspolagali, ponajviše uslijed obraslosti gustom vegetacijom, te vrlo udaljenog, a često i nepristupačnog položaja u reljefu većine takvih prapovijesnih lokaliteta. No, u današnje vrijeme, s nevjerojatno brzim napretkom globalne informacijske tehnologije, točnije satelitskih snimaka, mnogi od tih ranije totalno nepoznatih drevnih lokaliteta najedanput su postali posve vidljiviji, a time i dostupniji njihovom istraživanju te rasvjetljavanju.

  • Upravo jedan takav, u potpunosti nepoznat, i u gustoj gotovo prašumskoj vegetaciji,sakriveni, prapovijesni lokalitet nalazi se na prostoru sela Podvranić zapadno od Širokog Brijega. Riječ je o jednoj prapovijesnoj gradini koja je, kako i široj javnosti, tako i domaćoj arheološkoj struci, totalna nepoznanica budući da nije uopće niti registirana kao arheološki lokalitet, niti unešena u knjigu Arheološki leksikon BiH. Jedini vrlo vrijedni spomen ove prapovijesne gradine načinjen je u izvrsnoj knjizi 'Širokobriješka baština' autora Ivana Dugandžića u kojoj je ovo nalazište opisano u vrlo kratkim crtama, no međutim pri čemu nije opisano kao gradina već kao izdužena gomila sa prapovijesnim zidom, pri čemu je napisano da je riječ o mogućem zidu prapovijesne utvrde, kao i to da se u neposrednoj okolici nalazi prapovijesno naselje. Ovaj navod iz knjige upravo je autora ovog bloga nagnao da ode na lice mjesta, s ciljem da malo detaljnije i pomnije 'izvidi' te istraži ovaj prapovijesni lokalitet.


Izgubljeni prapovijesni grad u Podvraniću;
Dolaskom u ovo pitoreskno i nadasve neobično pitomo seoce, već se samim izlaskom iz automobila i malo boljim osvrtom oko sebe može jasno doživjeti neka mistična, ali vrlo izražena energija drevnosti, prirodnog okruženja, te energija skrivene davne povijesti koju ovaj predio još uvijek čvrsto krije. A da je ovaj osjećaj izražene energije drevne zaboravljene povijesti - opravdan, autoru je postalo jasno kad je došao do prvih impresivnih ostataka kamenih zidina prapovijesne gradine, skrivenih i jako teško uočljivih usljed položaja na padini brda obrasloj gotovo neprohodnom gustom šumom bagrema, hrasta, jasena, kljena, drijena, kupine i drugih često bodljikavih biljaka. U pogledu količine izvorno fino složenog kamena danas nakon više tisuća godina sličnome izduženoj 'nasutoj gomili', svakako najistaknutiji dio ove gradine predstavlja tipični prapovijesno-gradinski bedem, koji ima izduženu formu u pravcu sjever-jug pri čemu se na bočnoj zapadnoj strani uvelike obrušio i osuo. No, po sredini njega ostao je velikim dijelom očuvan glavni suhozidni dio bedema, u vrhu sastavljen od relativno manjih komada kamena, no pri bazi, a posebice unutar dubljeg danas zatrpanijeg dijela baze, vidljivo građenog od mjestimično vrlo velikih pravih megalitskih blokova kamena, djelomično isklesanih i precizno u ciklop metodi posloženih unutar izvornog prapovijesnog bedema. Ali, i osim ove jasno vidljive karakteristike, zapažena je i druga arhitekturalna osobitost koja govori o svojevrsnoj izvanrednoj vještini drevnih prapovijesnih graditelja kojom je izgrađen ovaj bedem. Naime, budući da se ovaj vrlo masivni izduženi bedem pruža uzduž prilično nagnute brdske kosine, drevni ilirski graditelji u građenju zida na ovom dijelu terena izvanredno su primjenili metodu kaskadne diletacije, pri čemu su djelomično obrađene i klesane megalitske blokove vrlo pažljivo u baznom nagnutom dijelu terena slagali postavljajući ih pod određenim paralelnim kutevima u odnosu na horizontalu, te narednom također kutnom slaganju idućeg reda blokova, čime je u konačnici u potpunosti anuliran bilo koji, pa i strmiji, nagib terena na kojem je građen zid. Ova specijalna metoda građenja prapovijesnih bedema na gradinama prepoznata je još ranije na pojedinim megalitskim gradinama u zapadnoj Hercegovini, pri čemu je fino opisana i predočena u radu istraživača Petra Oreča o prapovijesnim naseljima i grobnim gomilama područja Lištice, Posušja i Gruda iz 1977.

Kiklopski zidovi; 
No, sami ovaj centralni prapovijesni bedem u obliku izdužene gomile predstavlja samo jedan mali dio od sveukupno razotkrivenih drevnih kamenih građevina, odnosno megalitskih zidina. Naime, autorovim dodatnim i detaljnim istraživačkim obilaskom čitavog okolnog područja okolo ovog središnjeg bedema pronađeni su uistinu nevjerojatni i monumentalni kiklopski zidovi. Mukotrpnim probijanjem kroz neprohodnu prašumu bodljikavih stabala i grmova bagrema, kupine, drače i ostalih stabala neposredno istočnije od ovog glavnog uzdužnog bedema ukazali su se ostaci brojnih ozidanih terasastih dijelova, ali isto tako i brojni ostaci kružnih te četvrtastih drevnih kuća ozidanih kamenim zidovima. Dodatnim približavanjem svim ovim zidovima te razmicanjem guste obrasle vegetacije, uvidjelo se kako veliki dio ovih bedema i obrušenih kuća predstavlja integralni dio same prapovijesne gradine, budući da se nekoliko glavnih poprečnih megalitskih bedema direktno veže na centralni uzdužni bedem. Među svim razotkrivenim bedemima ovog drevnog i misterioznog kamenog grada, najmonumentalnije ostatke predstavljaju poprečni terasasti kameni bedemi koji su ustvari pravi kiklopski zidovi u formama masivnih podzida. Jedan poseban i neopisivo impresivan osjećaj daju trenutci kad se probijanjem kroz gustu zelenu prašumu i razmicanjem grana najedanput pred očima ukazuju monumentalne kiklopske zidine s vanjske strane obrasle puzavicama, travom, mahovinom i drugim biljem, nakon čijeg se ukljanjanja dodatno pred očima pokazuje stvarna monumentalnost i dimenzionalnost pojedinih kamenih blokova pažljivo uzidanih u ove zidine. Detaljnim autorovim istraživanjem čitavog prostora unutar guste šume okolo centralnog bedema utvrđeno je kako su drevni prapovijesni stanovnici ovog pragrada napravili, ustvari obzidali masivnim zidinama jedan čitav terasasti kompleks koji je u gornjem dijelu padine sadržavao stambene terase s brojnim nastambama ili kućama, a u donjem dijelu su bili obzidani doci, njive, livade i terase na kojima su isti ovi drevni prastanovnici sadili raznoliko voće, povrće, ali isto tako i napasali stoku. Na krajnjem južnom dijelu vrlo lako se može zamijetiti kako se od posljednjih drevnih ili prapovijesnih terasa nastavljaju terase koje su sve do nedavno ili bar u recentnije doba korištene za poljoprivredu. Naime, sve ove recentnije terase jasno uočljivo sadrže suhozide i podzide načinjene od znatno manjih komada kamena koji nisu uopće slagani u ciklop metodi već na način grubog današnjeg suhozidnog zidanja, kao i jasno vidljivo stanje gdje se odmah na početku prapovijesnih terasa i prapovijesnih kiklopskih podzida prostire izrazito gusta i neprohodna šumska vegetacija što narav.o pokazuje da se taj drevni prostor nije koristio u modernija vremena za poljoprivredu. Osim toga u ovom južnijem dijelu prapovijesnog grada na ovim gusto obraslim terasama podzidanim monumentalnim kiklopskim zidinama između guste trave po površini se jasno uočavaju vještački složena pojedinačna kamenja, ostaci kamenih ognjišta te malih kuća. Vrijedno je spomenuti kako je u središnjim i gornjim dijelovima gradske površine na ostacima posve obrušenih drevnih kamenih nastambi pronađeno komada tzv.kućnog lijepa, ustvari pečene zemlje koja je predstavljala tipično gradbeno vezivo kojom su se učvršćivale stabljike pruća, granja i ostalog drveća. Ovdje se radi dakle o tipičnim prapovijesnim kućicama koje su bile izgrađene dijelom od kamena, i to u nižim, baznim dijelovima, te dijelom od pruća, grana i slame u gornjim dijelovima. Na pojedinim komadima ove pečene zemlje jasno se mogu zapaziti utisnuća od pruća i grana što pouzdano ukazuje na to kakve su to bile kuće tijekom prapovijesti. No, pored ovakvih kombiniranih kameno-biljnih prapovijesnih nastambi, u sklopu čitave gradine ili grada, pa čak i neposredno bočno od centralne izdužene gomile - bedema, postoje ostaci i finijih četvrtastih prapovijesnih kuća sa bazičnim megalitskim zidovima ozidanim od finije isklesanih poligonalnih blokova kamena, pri čemu je za njihovo raspoznavanje i uvid potreban i nemali fizički napor probijanja kroz gustu vegetaciju te raščišćavanja i razmicanja sve zarasle guste i bodljikave vegetacije koja danas u potpunosti prekriva i maskira ove drevne prapovijesne kamene kuće. Naknadnim obilaskom krajnje istočne periferije grada, pomalo neočekivano i s ugodnim iznenađenjem, autor je razotkrio postojanje jednog zasebnog prapovijesnog kiklopskog zida, pri čemu je na jednom njegovom dijelu pronađen pravi ulaz u gradski prostor koji je flankiran ili omeđen nevjerojatno teškim i djelomično obrađenim megalitima od kojih jedan teži najmanje 10-ak tona, a postavljen je tako da dolaskom do pred sami ulazak i pogledom na njega, uistinu se pokazuje kiklopski karakter stanovnika ovog mjesta. Nadalje, prateći ovaj periferni istočni kiklopski zid zamijećuje se kako je on u konačnici devastiran jer je još od ranije presječen glavnom ulaznom cestom u selo Podvranić, pri čemu danas, unatoč njegovoj doslovnoj neposrednoj blizini ceste, rijetko tko pa i od lokalnog stanovništva, zna za njega budući da je čitava padina na kojem se pruža zid gusto obrasla teško prohodnom šumom i makijom, te sadrži visoke i strme izdanke stijena koje treba prijeći kako bi se došlo do prvih sekcija zida.
Neposredna okolica;
A da ogromno bogatstvo neistraženih kamenih građevina, točnije - zidova, sadrži čitav ovaj predio oko Podvranića, pokazuju i razotkriveni također izuzetno monumentalni i impresivni kiklopski zidovi unutar jedne male uske drage koja se pruža sjevernije od prapovijesnog grada uzduž padine sve do njenih vrhova. Naime, autor je obilaskom ovog, također unutar vrlo guste i visoke šume obraslog, predjela, razotkrio svojevrsne poput visokih kamenih terasastih pregrada, prave kiklopske mini-brane. Među njima, suhozidna terasasta brana na najnižem položaju ujedno je i najduža te je sagrađena u tipičnom megalitskom, pa i pravom kiklopskom stilu, posebice kad se gleda sjeveroistočni bazični nivo gdje se uočavaju vješto postavljeni preko par tona teški kameni blokovi. No, iako je ova najniža suhozidna megalitska terasa dimenzijama najveća, ona koja je daleko najmonumentalnija krije se ustvari na zadnjem visinskom dijelu drage sakrivenom u dubljoj i gušćoj šumi prema vrhu padine. Ova vršna kiklopska pregrada, kao i ona ispod nje, bez ikakve sumnje su posve vidljivo izgrađene od pomno isklesanih poligonalnih višetonskih blokova, koji su u pojedinim dijelovima zida složeni na način sličan epirsko-helenističkom megalitskom stilu sa spojnim linijama između blokova toliko uskim da se ni kartica ne može uvući. Da li ovaj jasno uočljivi stil megalitskih zidina kod Podvranića implicira mogući upliv ili utjecaj prapovijesno-antičkih Helena ili pak Mikenjana ostaje kao svojevrstan upitnik. No ono što se nedvojbeno može zaključiti jest to da i ovi kiklopski zidovi kao vrlo vjerojatni prapovijesni pregradni zidovi napravljeni od istih stanovnika gradine smještene neposredno uniže, bez ikakve sumnje predstavljaju prvoklasnu i jedinstvenu kulturno-povijesnu graditeljsku baštinu Širokog Brijega i Podvranića.
Izvorni prapovijesni stećci;
Vrlo važan segment u okviru graditeljske ostavštine na ovom lokalitetu predstavljaju brojni pronađeni vrlo veliki megalitski blokovi kamena koji su na brojnim dijelovima gradine-grada zasebno postavljeni na točno određene pozicije. Osim što su vidljivo namjerno i očito s razlogom postavljeni na takva mjesta ovi megalitski blokovi na pojedinim mjestima gdje se nalaze, sadrže jasno vidljive znakove obrade ili isklesavanje u približne kvadratične ili kockaste oblike. Ovakav gotovo identičan slučaj specijalno postavljenih ogromnih kvadratičnih ili prizmatskih megalita, autor je dosada pronašao na gotovo svakoj drugoj prapovijesnoj gradini, pri čemu je na pojedinim gradinama koje poput ove imaju megalitske zidine, evidentiran svojevrsni pravi kult postavljanja ovakvih zasebnih megalitskih kamenih blokova kao npr.gradina u Mokrom južno od Širokog Brijega o čemu je ranije bilo riječi na ovom blogu, kao i na blogu hercegovina-geoarheo. S obzirom na ove nevjerojatno brojne i neporecive autorove uvide direktno na terenu, bez ikakve sumnje može se izvući zaključak kako se ovdje radi o izvornim stećcima. Dakle, izvorni stećci ne potječu iz srednjeg vijeka već puno dublje iz prošlosti, točnije iz prapovijesti - pri čemu brojne izvorne stećke predstavljaju specijalno postavljeni, djelomično obrađeni, megalitski kameni blokovi na brojnim prapovijesnim gradinama, ali isto tako i na pojedinim grobnim gomilama gdje su takvi izvorni prapovijesni stećci upravo u formi nadgrobnih megalita. Pri tome trebamo naglasiti da se ovdje naravno misli na - originalnost - odnosno na vremensku izvornost - postavljanja megalitskih kamenja na određenom štovanom prostoru, kao i na grobnim mjestima. Posve druga i mnogo kasnija varijanta stećaka su dakle, srednjovjekovni stećci koji su se ukrašavali inskripcijama te raznoraznim uklesanim motivima. Njih nitko, pa ni autor ovog teksta ne poriče, već se samo jasno i nedvosmisleno treba naglasiti izvornost ove pojave odnosno izvornost ideje - a to je gotovo nesumnjivo - prapovijesno doba u okviru gradinske civilizacije Ilira ili Prailira na prostoru Hercegovine.
Geološke osobine; 
Dodatnu vrlo interesantnu činjenicu predstavljaju postojeće geološke osobine istraženog terena i razotkrivenih kiklopskih zidina. Naime, na ovom dijelu terena, ne prostiru se tipični bjelkasti vapnenci, već masivni i debelo-slojeviti tamnosivi dolomiti, dolomitne breče, kao i konglomerati sastavljeni od dolomita i vapnenca. Radi se o stijenama donjokredne starosti, gdje s obzirom na njihov tip, tj.gustoću i specifičnu težinu, postaje još veća impresija izgrađenih kiklopskih zidina budući da su prethodno opisane kiklopske zidine napravljene većinom od ovih dolomitnih konglomerata i breča, koje imaju veću težinu negoli obični i čisti vapnenac, što sveukupno ukazuje da su drevni preci Podvranićana bili izrazito snažni, mišićavi i jaki ljudi upravo poput mitskih kiklopa. Ukoliko su tijekom davne povijesti bilo kakvi došljaci, kao npr. okupatori Rimljani tj. pripadnici Rimske vojske, ili pak drevni Grci ili neki drugi narodi s juga ili sjevera, dolazili u kontakt s ovim drevnim Prapodvranićanima, bez ikakve sumnje je činjenica da su ovi drevni Prahercegovci svojom fizičkom snagom u takvim susretima zasigurno ulijevali određeni strah svim tim nepozvanim došljacima i osvajačima. Iako su bili, baš poput kiklopa snažni, ipak ovi drevni preci današnjih Hercegovaca, po svemu sudeći nisu bili ljudi agresivnog i osvajačkog mentaliteta, već su to prije svega bili ljudi istinskih kamenih gena, iznimno vrijedni i radišni ljudi, vrsni graditelji, kamenoklesari, pastiri, poznavatelji ljekovitog bilja i astronomije te duboki štovatelji prirode, koji su nadasve više od svega volili svoju jedinu i svetu kamenu domovinu - Iliriju ili Hercegovinu. U okviru ovoga, iako mnogi podsvjesno, a neki i svjesno, ignoriraju ili zaboravljaju to, neophodno je naglasiti jednu neporecivu činjenicu, a to je da su najprestižnija genetska istraživanja naroda s ovih prostora, jasno potvrdila kako današnji Hercegovci i Dalmatinci nose najveći postotak autohtonog dinaridskog gena starog nekoliko tisuća godina, prozvanog tzv.Ilirski gen - odnosno drugim riječima rečeno - današnji Hercegovci su ustvari Iliri. Shvaćajući ovu neporecivu činjenicu, a još više znajući kakva je i koliko brojna je graditeljska ostavština Ilira na prostoru čitave Hercegovine, svi Hercegovci, Kočerinjani, odnosno Podvranićani bez ikakve sumnje trebaju biti preponosni sa svojom bogatom i slavnom Ilirskom poviješću, koja nije nikakva mitomanija niti puka filozofija, već je to povijest koju najviše od bilo kojeg drugog povijesnog razdoblja, osim gena, neporecivo potvrđuju nebrojeni ostaci prapovijesnih gradina, gradova, gomila, raznih kamenih hramova, ustvari neprocijenjivo vrijedna kulturno-povijesna graditeljska baština od kamena.

PRAPOVIJESNI GRAD-GRADINA U PODVRANIĆU (slike dolje):




Pravi izvorni STEĆCI - ali prapovijesni na prapovijesnoj gradini / Prehistoric stećak monuments-slike dolje:


Jasno vidljiva kvadratična obrada-isklesavanje bloka



Zanimljivi poluobrađeni blokovi kamena poredani u krug


SREDIŠNJI GRADINSKI BEDEM na izduženoj 'gomili' - slike dolje:





Još jedan izvorni prapovijesni stećak na sredini vrha prapovijesne 'gomile':




Pogled na vješto izrađeni megalitski zid na način kutne anulacije - Prehistoric megalithic walls




Donji dio središnjeg gradinskog bedema (slike dolje):






Pri bazi zida jasno se razotkrivaju ogromni vješto klesani poligonalni megalitski blokovi








Južni dio prapovijesnog grada -  megalitski(kiklopski) bedemi i kiklopski potporni zidovi (slike dolje):



Ostaci obrušenih prapovijesnih nastambi i zidova (slike dolje):



Pogled na bočni istočni dio centralne uzdužne 'gomile' koja je ovdje vidljivo izvorno fino obzidana, a s dugotrajnim vremenom obrušena na površinskim gornjim dijelovima izvan šume (slika gore)

Razotkriveni dio jedne pravokutne nastambe s megalitskim poligonalnim zidom u bazi (slike dolje):


SREDIŠNJI DIO GRADA-GRADINE - integralni kiklopski zidovi povezani s centralnom uzdužnom gomilom:










Komad tzv.kućnog lijepa ili pečene zemlje s vidljivim utorima od stabljika-pruća (slika gore)




KIKLOPSKI ZIDOVI unutar središnjeg dijela prapovijesnog grada s blokovima i preko tone teškima (slike dolje):

















Vrh središnje uzdužne prapovijesne gomile i vidljiva kružna kamena konstrukcija




JUGOISTOČNI DIO GRADA - monumentalne kiklopske zidine (slike dolje):



U ovom nevjerojatno-monumentalnom kiklopskom bedemu iza gusto zarasle vegetacije uočavaju se brojni najmanje 1 tonu teški kameni blokovi vješto složeni unutar zida












ISTOČNI DIO GRADA - tajnovite i u gustoj šumi sakrivene kiklopske zidine (slike dolje):








Pronađeni ekstra monumentalni megalitski ulaz u ovaj istočni dio grada s postavljenim kamenim blokom težim od 5 tona i drugim višetonskim blokovima bočno od njega u zidu (slike dolje):









Gusta vegetacija krije redom preko tone teške kamene blokove ovog prapovijesnog zida











Jasno vidljivo križanje jedinog i glavnog ulaznog asfaltnog puta u selo Podvranić i ovog monumentalnog megalitskog bedema koji je na tom mjestu još davno prekinut


KIKLOPSKI PREGRADNI ZIDOVI - BRANE - sjeverno od prapovijesnog grada (slike dolje):




Jasno vidljivo poligonalno vješto klesano kamenje složeno u tzv.ciklop metodi zidanja






Najgornja i najmonumentalnija 'kiklopska brana' sastavljena od masivnih preko tone teških poligonalnih blokova dolomitičnog vapnenca (slike dolje):








Pogled na sekciju ove središnje kiklopske brane sa spojnom linijom između blokova u koju se teško i kartica može ugurati (slika gore i dolje):




Neposredna okolica i pejzaži oko prapovijesnog grada u Podvraniću (slike dolje):



Dokaz nevjerojatno pogodne - i to - prave mediteranske mikroklime koja vlada na užem području Podvranića - na slici mnogobrojne smokve koje imaju ogromne visine stabala



















Primjedbe