Google+ Badge

četvrtak, 25. veljače 2016.

EKSKLUZIVNO: RAZOTKRIVEN MISTERIOZNI ILIRSKO-HELENISTIČKI GRAD NEPOSREDNO NAD NERETVOM U DOLJANIMA KOD ČAPLJINE- GRAD ŠTOVATELJA BRAĆE DIOSKURA I MOGUĆI PSEUDO-SKILAKOV EMPORIJ NA NERETVI IZ 4.ST.PR.KR. ? / Illyrian-hellenistic megalithic city discovered near Metkovic in Doljani village (Herzegovina-Capljina)

JOŠ JEDAN EKSTRA VAŽAN ILIRSKO-GRČKI GRAD S MEGALITSKIM ZIDINAMA - MOGUĆI DUGOTRAŽENI HELENISTIČKI EMPORIJ NA NERETVI, DAORSKO ILI ARDIJEJSKO TRGOVIŠTE ?

Da šire područje Čapljine predstavlja dio Hercegovine s možda najpotencijalnijim i najznačajnijim arheološkim lokacijama iz prapovijesnog perioda, brončanog doba, a posebice mlađeg željeznog poznatijeg kao helenizam, pokazuje i sama činjenica da se gotovo neposredno južnije od Čapljine nalazi jedan od najpoznatijih arheoloških lokaliteta Hrvatske - drevna ili antička Narona, a isto tako i prostrano ušće Neretve u Jadransko more. Ovo područje u vrijeme pr.Kr. kad su ovdje živjeli Iliri Daorsi i Ardijejci, a i kasnije tijekom rimske vladavine u prvim stoljećima po.Kr., predstavljalo je možda najvažnije područje na čitavoj istočnojadranskoj obali i to ponajviše upravo zbog same rijeke Neretve koja u geografsko-reljefnom smislu predstavlja najbolji i najlakši ulaz iz Jadranskog mora u kontinentalnu unutrašnjost prema današnjoj Bosni gdje su se eksploatirala brojna rudna bogatstva kao i sol. Osim metalnih ruda željeza, srebra, bakra, zlata, kositra i olova, kao i soli, vrlo važan razlog dolaska brojnih naroda (Grka, Etrušćana, Ahejaca, Korinćana, Feničana, Italika,  i dr.) od smjera Jadranskog mora na ušće Neretve i u njeno zaleđe tj.u današnju Hercegovinu, predstavljale su biljke, kao što je npr. ljekovita i u to vrijeme izuzetno tražena biljka - perunika ili iris. Tako su pojedini grčki pisci zapisali da najbolja perunika raste upravo u zaleđu rijeke Narona (Neretve) i Drilona (Drima).
O Naroni kod današnjeg sela Vid zapadno od Metkovića uz samu granicu s BiH, dosta toga je poznato (http://www.vecernji.hr/slano-i-slatko/narona-grad-nastao-zbog-parfema-iz-gomolja-irisa-1024575 , http://www.metkovic.hr/narona/https://hr.wikipedia.org/wiki/Narona .
Kao što se može vidjeti u ovim ranijim istraživanjima i opisima Narone, gotovo nedvojbeno jest da je riječ o gotovo stopostotno najvažnijoj antičkoj, posthelenističkoj rimskoj bazi i rimskom centru koje datira iz antičkog perioda iz vremena vladavine cara Augusta, dok je materijalna ostavština iz ilirskog perioda ili pak helenizma starija od 3.st.pr.Kr. u vidu arhitekture i pokretnih nalaza jako oskudna ( http://www.metkovic.hr/narona/default.asp?izb=cinjenice.asp ).
Upravo jednu ovakvu, vrlo bitnu kariku koja nedostaje u kontekstu najranije povijesti Narone, autor je razotkrio najnovijim detaljnim obilaskom velike ilirske željeznodobne gradine na upečatljivom brdu iznad hercegovačkog sela Doljani južno od Čapljine neposredno uz granicu i granični prelaz između BiH i Hrvatske. Za ovu ilirsku gradinu se zna, no ono što je itekako začudno jest to da je ona poznata gotovo isključivo kao 'obična' gradina tek registrirana i ukratko opisana u Arheološkom leksikonu BiH kao Doljanska gradina. Pa tako gotovo jedini opis koji se može naći o ovoj, što će se u nastavku teksta vidjeti -jednoj od najključnijih gradina u donjem toku Neretve, iznosi to da je riječ o brončanodobno-željeznodobnoj gradini s ostacima rimske građevine. U kontekstu ove gradine vrlo bitno je spomenuti jedno ne tako davno izuzetno vrijedno arheološko otkriće i istraživanje u kojem su gotovo neposredno podno upravo ove gradine otkriveni impresivni ostaci rimske vile, ustvari pravog antičko-rimskog kompleksa te raznih predmeta iz perioda od kasnog brončanog doba, zatim helenizma, preko rimskog razdoblja pa sve do srednjeg vijeka ( http://www.anubih.ba/godisnjak/god41/Pages%20from%20Godisnjak%2041-7.pdf ).
Iako se u stručnim arheološkim krugovima kao i kod okolnih najbližih lokalnih stanovnika, znalo za ovu gradinu, dosada nitko nije krenuo ozbiljnije i detaljnije rekogniscirati, istraživati ili pak iskapati uže područje same gradine. Svi ovi razlozi postojeće svojevrsne slobodno kazavši misterije vezane za ovu gradinu, autora ovog teksta nagnali su da 'malo bolje' izvidi, obiđe i promotri detaljnije ovu bez ikakve sumnje moćnu ilirsku gradinu. Već samim približavanjem od strane sjevera uvidjelo se postojanje pravog akropolskog dijela ili akropole, danas u vidu ogromne 'gomile' koja predstavlja samo masku izvornog izgleda ove velike monumentalne ilirske građevine koja je stajala na najvišem dijelu brda u funkciji akropole. Do još većeg iznenađenja autor je došao obilaskom jugoistočne, južne i jugozapadne strane podno akropole, gdje su se pobližim pogledom ukazali pravi pravcati megalitski ili kiklopski bedemi napravljeni od ogromnih, često višetonskih, klesanih blokova vapnenca. Nadalje, razotkriveno je i to da se glavni masivni megalitski bedem proteže duž cijele jugoistočne i južne padinske strane te da je znatnim dijelom zatrpan dugotrajno-obrušavajućim i rastrošenim stijenskim materijalom te zemljom, pri čemu je također u velikoj mjeri zarastao u gustu zimzelenu mediteransku vegetaciju. Ipak na onim dijelovima gdje se najbolje uočava jasno su vidljive arhitekturalne karakteristike koje bez ikakve dvojbe pokazuju da se radi o pravom i tipičnom ilirsko-helenističkom megalitskom bedemu. Najveću impresiju daju pojedini uistinu ogromni megalitski blokovi koji su fino isklesani na horizontalnim dodirnim površinama te s vanjske strane, pri čemu nekoliko ogromnih blokova teških preko nekoliko tona na jugoistočnom rubu ispod akropole svojim oblikom sugeriraju da je riječ o graditeljskom dijelu ni manje ni više već Ilira Daorsa. Pri tome valja spomenut svakako činjenicu da se brojni megalitski blokovi ovog bedema nalaze potpuno zatrpani zemljom i vegetacijom što naslućuje misao kako bi samo 'moćno' i impresivno djelovao ovaj bedem nakon što bi se u potpunosti otkopao do svog temelja te fino očistio bar sa svojih vanjskih strana.
Uz postojanje ilirsko-helenističkih megalitskih zidina na ovoj gradini, autor je zamijetio prisustvo ogromne količine pokretnih nalaza posebice ostataka helenističkih amfora, posuda, raznoraznih vrčeva i slično, što sveukupno jasno potvrđuje da je ovo mjesto doživjelo procvat u periodu od 6-3 st. pr. Kr. Usporedbom svega zamijećenog i pronađenog na terenu odnosno na lokalitetu, sa visokorezolucijskim satelitskim snimkama može se uvidjeti jedan vrlo interesantan, te posebno vrijedan zaključak, a to je da se ovdje nalazi pravi urbani centar ili ilirski grad u kojem su živjeli helenizirani Iliri, po svemu sudeći Daorsi. Svi razotkriveni arhitekturalni ostaci bedema i građevina direktno na terenu, i njihov izgled na satelitskim i ortofoto snimcima jasno pokazuju ortogonalnost konstrukcija nasprem centralne najviše i najveće građevine - akropole. Osim toga gotovo je sigurno da se nastavak urbanih građevinskih dijelova ilirsko-helenističkog stila pruža i dalje južno i jugoistočno po padinama brda prema hrvatskoj granici čemu još veći mističnost daje činjenica da se danas ovi dijelovi terena nalaze pod gustom mediteranskom borovo-lovornom šumom. A da nije samo bila riječ o tek 'običnom' ilirsko-helenističkom' naselju ili gradu, već da se upravo ovdje možda krije onaj pravi emporij na Neretvi ili ilirsko-helenističko trgovište što ga je u svom kultnom dijelu 'Periplus' u 4.st.pr.Kr. naveo grčki putopisac Pseudo-Skilak, pored ilirsko-helenističkih arhitekturalnih ostataka megalitskih bedema, građevina, kao i nebrojeno mnogo ostataka helenističke keramike, ukazuje i jedan neprocijenjivo vrijedan pronalazak helenističkog reljefa braće Dioskuri uklesanoj u živoj stijeni, što je pronađeno gotovo neposredno sjeverno od ove gradine ispred ušća riječice Krupe u Neretvu ( http://dpumh.org/2016/01/21/dioskuri-i-grcki-veleposlanik-u-mostaru/ ,  http://arheon.org/hercegovacki-dioskuri-spomenik-kome-ne-dozvoljavamo-zaborav/?utm_campaign=shareaholic&utm_medium=facebook&utm_source=socialnetwork ).
Ako sve ove, iako relativno rijetke, ali s druge strane vrlo vrijedne, pronalaske iz doslovne neposredne blizine Doljanske gradine malo bolje sagledamo i povežemo, moglo bi se posve prilično čvrsto i argumentirano iznijeti pretpostavka kako se upravo drevno ilirsko-helenističko trgovište ili drevni emporij opisan u Pseudo-Skilakovom Periplusu krije ni manje ni više već na prostoru Doljanske gradine u općini Čapljina, neposredno sjeverno od Metkovića. A jedini i potpuniji odgovor na ovo pitanje, moći će se dobiti tek onda, kad i ako se načine detaljna, odnosno sustavna istraživanja uz paralelno detaljno iskopavanje cjelokupne gradinske površine sa svim prisutnim ostacima ilirskih građevina, bedema, stambenih površina i okolice, do čega će sigurno proći još dosta vremena. No, usprkos tome, ovaj, i to samo djelomičan, uvid s brojnim fotografijama, jasno pokazuje s kakvim vrijednim i još uvijek ne samo nevaloriziranim, već i neprepoznatim, povijesnim bogatstvom raspolaže područje općine Čapljina, kao i čitave Hercegovine.

Geološka karta šireg područja Doljanske gradine (specijalno modificirano od strane autora temeljem OGK, 1:100000, list Metković - Raić & Papeš, 1977, i Google earth programa)

Google-Earth mape položaja Doljanske gradine - mogućeg ilirsko-helenističkog emporija na Neretvi iz 4.st.pr.Kr.:



Pogled prema Gabeli od smjera jugoistoka


Pogled na masivne i debelo-uslojene bijele vapnence gornjokredne mastrihtske starosti koji su nagnuti prema jugu (slika dolje) te koji su namjerno od strane Ilira lomljeni i preokratani u svrsi pravljenja bedema (slika gore):


Pogled prema sjeveru i Gabeli

Pogled prema sjeveroistoku, Čapljini te području Hutova blata

Pogled na veliku Mletačku utvrdu ili tzv. Troju po Salinas Price-u

Zamijetljivi ostaci složenih i obrušenih klesanih blokova

Velika ilirska gomila poviše same gradine istočno od nje, koja je međutim vidljivo opljačkana (slike gore i dolje):



Pogled prema sjeveru i današnjoj Gabeli i Čapljini

Pogled prema sjeverozapadu, prema antičkoj Naroni i današnjem Vidu zapadno od Metkovića


Pogled kroz gustu mediteransku zimzelenu pravu prašumu prema nazirućoj akropoli, i njenim ostacima



Pronađeni vršni, danas gotovo zatrpani, dio megalitskog bedema s klesanim blokovima, na istočnoj strani podno akropole


Pogled na gustu gotovo neprohodnu mediteransku vazdazelenu borovo-lovornu šumu s jugoistočne strane akropole


RAZOTKRIVENI MEGALITSKI KLESANI BLOKOVI I BEDEM S JUGOISTOČNE STRANE (slike dolje):


Blok težak nekoliko tona, kojeg tek 'treba' iskopati kako bi se ukazali i ostali megalitski blokovi koji se vežu uz i ispod njega unutar ovog zatrpanog kiklopskog zida







Vjerojatno neko posebno ili kultno mjesto obrubljeno megalitima na ravnoj bijeloj stijeni podno južne strane akropole (slika gore i dolje):



Pogled prema Metkoviću u Hrvatskoj, vidljivom kao na dlanu s ove moćne ilirsko-helenističke gradine (slike dolje):


RAZOTKRIVENI MEGALITSKI BEDEM(i) s klesanim blokovima s južne strane podno akropole (slike dolje):




Pogled od smjera istoka preko razrušenog megalitskog bedema u pravcu zapadu s vidljivom antičkom Naronom u daljini



Veliki klesani megalitski blokovi vapnenca prisutni su po čitavoj južnoj padini ispod akropole

Blok s isklesanim rubom ili anatirozom




Vrlo zanimljivi pronađeni izuzetno fino isklesani stupasto-četvrtasti blok s poprečnim presjekom u obliku pravilnog kvadrata (slika gore i dolje):


Nekad u vrijeme od 5-3 st. ovdje je život cvjetao, dok danas cvijeta fino proljetno cvijeće





Pronađeni ostaci prapovijesnog (ilirskog) žrvnja od magmatske stijene (gabro ili pak granit)





Jasno uočljive izvorno fino isklesane i načinjene spojnice između blokova u ovom megalitskom zidu






Pogled na veliki poput stepenice, prirodni vertikalni izdanak gornjokrednog bijelog vapnenca sa zapadne strane akropole, identičan tip stijene od kakve je isklesan helenistički reljef braće Dioskura

Vidljivi ostaci postavljenih, mjestimično bolje klesanih, megalita, i raznih građevina sa zapadne strane podno akropole (slike dolje):




















Nema komentara:

Objavi komentar